Uvijek tu, al nikad ta. Zašto?
Napisala sam članak na: http://www.female.hr/ona-koja-je-uvijek-tu-ali-nikad-ta/1333/ Jedan mi se čitatelj na Twitteru javio komentarom, kaže: „Koliko se puta ovo dogodilo i u obrnutoj verziji.“ Komentar me navede na razmišljanje. Odgovorim da se očito događa često u ovoj ili onoj verziji jer ljudi il ne vide il ne cijene ono što im je po nosom. Pita me opet: „Zašto se to događa? Koji je razlog, nezrelost ili sljepoća?“ Rekla bi i nezrelost i sljepoća + znatiželja. Ono što je uvijek tu postaje poznato, a time nezanimljivo. Mislimo da na svijetu ima toliko boljih stvari, ljudi pa ih idemo tražiti, lutamo bez veze i bez cilja. Nekad treba preći cijeli svijet da bi shvatiti da nas naše blago čeka doma. Žalosno je kako ljudi mogu biti slijepi pored zdravih očiju i ono što se kaže od šume ne vidjet stabla. Koliko puta ljudi gledaju u nekog, a vide kroz njega. Nekad moraš otići da bi vidjeli prazninu koja će stati na tvoje mjesto. Rekla bi i da zreli ljudi znaju da parovi