Ja nisam ovca

Pula je prekrasan grad. Je, je! Više od 3000 godina star, bogat spomenicima iz rimskog doba: Arena, Forum, Zlatna vrata, Augustov hram… Ima more i lijepe plaže. A prometna povezanost? Haha! Mislim da bi se brže kretali da koristimo prijevozna sredstva iz doba Rimljana. Čim padne malo kiše zaboravite na i onako rijetke autobusne lijine, a auto nemojte ni vaditi iz garaže. Ako želite negdje stići uputite se pješke, il biciklom. Želite doći do Pule vlakom? Ne! Mislim imamo mi željeznički kolodvor, al ne i vlakove. Brodom? Ne! Imamo luku, al jednu jedinu katamaransku vezu s Dalmacijom ukinuli su prije par godina. Busom? Može, ako na neki meni nepoznat način uspijete saznati vozni red međugradskih autobusnih linija. Da, naš kolodvor nema web stranicu, a kamo li on line vozni red. Zašto bi i imao? Pa to je prenapredno za više od 3000 godina star grad.  I tako, ja poželim otići u 50ak kilometara udaljen gradić, busom, usred turističke sezone. Izazov broj 1: dođi do informacija o

Vrijeme mijenja sve, a život mijenja ljude… neke da, neke ne. Neki zaista odrastu, a neki samo glume. Igraju uloge pisane za odrasle, al o životu znaju manje nego djeca. Takvi ljudi nisu promijenili ništa, samo odjela koja nose.  Takvi ljudi upiru prstom u druge i govore „promijenila si se!“ kao da je to nešto najgore što si si dozvolila. Kako si se samo mogla promijeniti, kako si se samo usudila otkriti tko si i što želiš. I odakle ti taj stav kojeg sad glasno iznosiš. Trebala si ostati zbunjena klinka, gledati u pod i slijediti masu. Ne dizati glavu i ni slučajno njome razmišljati. Takvi ljudi upiru prstom i u svakog Petra Pana. Govore „odrasti!“. Kako se samo usuđuješ željeti nešto i sanjati snove. Probudi se! Izvadi iz ormara odijelo odraslog čovjeka, zategni kravatu, obrij bradu i stopi se s masom. Moraš biti isti kao svi mi. Najgora stvar u životu je ne mijenjati se. To znači ne prilagođavati se, ne učiti, ne rasti, ne sazrijevati, ne otkrivati. To znači ogranič