Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2015

Dođi sebi kad već nemaš kome

Ne znam da li je proljeće krivo, il neki grupni PMS, il samo to nisam primjećivala ranije… kako god, Facebook je pun kmečavih žena.  Waaa!!! Ne voli me! Ima ženu, tri ljubavnice, šestero djece. Totalno je đubre, ne odgovara na poruke, ne javlja se na mobitel, zove samo kad mu se digne, a sve druge ga odjebu… a ja ga toliko volim! Waaa!!! Volim ga najviše na svijetu, zašto to on ne shvaća? Niko ga nikada neće voljeti kao ja… Bljuv, bljuv, bljuv! Daj se saberi! Pod broj jedan: ako zaista voliš nekog ko voli samo svoj kurac s tobom fakat nešto ne štima. Broj dva: šta točno voliš? Mrvice koje ti baca? To malo vremena koje ti posveti, ispravak koje posveti sebi s tobom? Bit će da voliš samo iluziju koju si složila u glavi. Bit će da si se zaljubila u vlastite maštarije. Nešto imaginarno stvorilo je najveću dramu u tvom svijetu. Come on ! Da ti neko kaže: patim zbog umišljenog problema, rekla bi mu da je sasvim normalan? I don’t think so! Niko me ne voli, tako sam jadna, sa

Očisti, pospremi, baci

stvari guše, gomilaju se, nepotrebne i preteške…  Ima nešto divno u slobodi čišćenja, bacanja, odlaska… U slobodi spoznaje da su slabiji od tebe oni koji te gaze. U slobodi da glasno kažeš: fuck this shit, I’m out!  Razbacaju se stvari nekako čudno oko tebe, natjeraju te da se iskopaš iz tog blata prije nego te proguta. I’m too god for this shit! Podigni glavu i kad se lomiš. Možeš i moraš bolje. Ostavi smeće iza sebe. Ne trebaju ti odnosi koji samo zavaravaju samoću. Ne trebaju ti pokude onih koji znaju manje. Ne treba ti lažna sigurnost ni prosječnost.  I ne brini, dobro je. Dobro je kad te svijet tjera da se krećeš, da ideš dalje, da radiš na tome da postaneš bolji. Kad bi sve bilo više-manje ok, ništa nas ne bi tjeralo na promjene. Ne bi bili primorani biti najbolji, stali bi negdje u sredini, ugušili se u prosječnosti. Ne slušaj ih kad ti kažu: ne možeš! Možeš. I oni to znaju…