Odrastati i odrasti
Sjećam se… slušala sam ovu pjesmu doma u sobi na CD player u. Naježila bih se i krenule bi mi suze svaki put. Razmišljala bih o toj neizbježnoj istini i pitala se kako će moj život izgledati jednog dana kada se sve promijeni. Kakav je osjećaj sresti staru ljubav s novom obitelji ili izgubiti sve dodirne točke s nekad najboljim prijateljima? Hoću li otići ili ostati? Koga ću voljeti? Koliko ću se promijeniti? I dogodilo se. Odrasli smo, barem tako kažu brojevi. Ove godine je deseta godišnjica mature. Ne sjećam se više ni tko je sve išao sa mnom u razred, niti je bitno. Nemojmo se lagati – nismo se voljeli i završetak srednje donio je veliko olakšanje. Ali preseliti se, završiti studiji, izgubiti sve zajedničko s najboljim prijateljima to je promjena koja boli. Boli dok ne izgradiš neki novi svijet negdje drugdje. I shvatiš da se to događa svima. Čim klupe i kvartovi prestanu povezivati ljude sve se veze počnu raspadati. Ispočetka ti to teško pada, osjećaš se kao Pale