Život je fucking mess

Živciraju me ljudi koji propovijedaju životne mudrosti kao: slijedi svoje snove; slijedi svoje srce; odaberi posao koji voliš i više nikad nećeš morati raditi… bla bla bla… Ti su ljudi zgrnuli bogatstvo uvjeravajući druge da bi život trebao biti bajka, a ja sam bila jedna od onih koji su pušili te gluposti i širili ih dalje. U svojim dvadesetima vjerovala sam da će se život pokoriti preda mnom i prostrijeti crveni tepih ispod mojih nogu. Vjerovala sam da ću živjeti svoju bajku. Podcjenjivala sam druge, pametovala o situacijama u kojima se nikad nisam našla, o izborima o kojima nikad nisam morala razmišljati, o odlukama koje nikad nisam morala donijeti. Tvrdila sam da nemam predrasude, a imala sam ih prema svima. 

Nitko ne govori o tome da život postaje sve teži. S trideset shvatiš da sve što si mislio da znaš zapravo ne znaš, sve u što si vjerovao je laž, a sve čemu si težio samo je neki isprazan cilj. Veze su teže, obiteljski odnosi kompliciraniji, prijateljstva se brže raspadaju. Poslovi se teško nalaze i još teže zadržavaju, napredovanje u karijeri je jebena noćna mora. Računi se gomilaju, život imam svoju cijenu. 

Kako nekom reći da slijedi svoje snove kad ne može spavati od briga? Kako nekome reći da izabere posao kad izbora nema? Kako nekome reći da slijedi svoje srce kad ga vodi direktno u propast? Kada treba ostati uz nekog bez obzira na sve, a kada pobjeći glavom bez obzira? Do koje granice treba misliti na druge, i kad je u redu početi misliti na sebe? Život je fucking mess. A već smo kao trebali sve prokužiti, imati svoju djecu, prenijeti im ono što znamo… dobro da ih nemam jer o životu ne znam baš ništa. 

Svatko vodi neku svoju borbu. A oni koji dijele savjete na sva zvona, zapravo skrivaju svoje sumnje duboko u sebi. Ne postoji čarobni recept za život. Ne dajte da vas zavaraju savršeni Instagram profili, sretne obitelji koje se smješkaju sa slika, parovi na skupim putovanjima i turbo uspješni karijeristi… ni jedan život nije bajka.